Jedno jutro ustajem iz kreveta, sidjem na donji sprat i vidim mama i tata gledaju zabrinuto TV. Pitam ih sta se desava, prvo su sutali i onda mi rekli da je poceo rat. Umjesto da me bude strah naprotiv mene to obraduje jer cu ici u rat. Naime rat je izbio u Kini napadom Amerike na njihov glavni grad, zatim su se povukle sve velike sile svijeta i stale na jednu stranu. Sjedio sam tako u kuci citav dan gledao TV i cekao noce vijesti. Odjednom se cula jaka buka kao da 50 mlažnjaka proljeće nebom, istrčao sam vani pogledo na nebo i vidio sam jako puno malih i velikih aviona kako visoko lete u jednom pravcu. Nakon par sati u dvoriste ulazi džip iz kojeg izlazi jedan oficir koji je dosao po mene kako bi isao u borbu, uzimali si iz citavog grada ljude za vojsku. Bio sam par dana na obuci i onda je doslo vrijemea pravi rat. Ja sa jos jednom grupom od 20 vojnika smo prebaceni u Tursku jer je i ona bila pod napadima amerikanaca. Cim smo dosli u grad pocela je jaka pucnjava granate su padale na sve strane. Ja sam se potpuno izgubio u svemu tome nisam znao gdje sam, gledao sam okolo i vidio da vojinici samo padaju pogođeni, u tom trenutku pada granata u blizini mene te padam u nesvijest. Nakon par minuta se budim pogledam oko sebe i vidim da sam u svojoj sobi kod kuce. „Huh! sreca bio je samo glup san“.
Nema komentara:
Objavi komentar