Nakon završenih 8 godina školovanja , odlučio sam brže-bolje riješiti škole i svega ostalog. Pa od svih mogućih izbora, ja upiso stolara i bravara. Upiso sam da bi nakon tri godine bio slobodan ko pričica. Mislio sam drugi moji prijatelji idu po 4 godine, još upišu neku dosadni fax, svoj život ostave u školi, ma necu ti ja to nemogu ja tako!. I tri godine, vjerovali ili ne, prodoše brže nego sam to i sanjao. Diplomu dobijam i pise dam sam prosao s 3,a znajući da mi ista ništa ne znači, možda samo glupost za daljni bijedni život.Prođoše i tri godine, ja se ne zaposli, starci više ne žele da sjedim u kući i provodim na SAMP i ostalim glupotima i sve mi guraju na vrat, na nos, počinje me hvatati nervoza, svađa sa starom je učestala, pare su se spustile na minimum. Dok su drugi (moji školski drugari) uspješno završili tehničke škole, i dobili posao u uglednim firmama u mom mjestu. Ja i dalje sjedim u kući, bez ičega, ono što je ostalo jesu moji snovi, a što mi oni sada vrijede..Pa dobro, vrijeme je sine da ti nađeš taj neki dobar posao, bile su to riječi koje je moj otac svako jutro govorio nadi posao nadi ovo nadi ono..Tu i tamo, pokušao sam neki novac zaradit preko sportskih kladionica, igrao sam, tipovao, nadao se nekom novčiću, i kada bih dobio, uplatio bih internet. A onda bih 24 sata na dan sjedio za računarom, posjećivao neki sajt na kojem se omladina okuplja, bili su zaljubljeni u to tj. fudbal menadžer, glupavu igricu koju sam eto i ja ponekad igrao. Možeš, mislit, tačkice trče za loptom, a ja sav sretan sebe zamišljao Capellom, no ipak me taj igra na trenutke činila sretnim, bar dok nisam našao ono meni najgore posao.
Nema komentara:
Objavi komentar