Jednog jutra ja mislim bio je utorak i ja ustam i krenem da nadem posao..Uzimam razne oglase,pregledavam novine i nadem posao pomoćnog menagera..Piše: " Zapošljava se jedan pomoćni Trener u klubu AC Milan "..Ja trljam oči gledam je ovo san, derem se po kuci i odem spavati..Operm zube,prikrstim se,upalim muziku i zavuljam s u dek..
" SAN "
Ustajem i zove me otac " Sine spremi se našao sam ti posao obuci sto starije "I ja sam se nadao da ću dobit dobar posao i sve a tamo bauštelac..I prolaze dani i prolaze da nadem drugi posao i nigdje..I tako sam ja bio primoran da radim u jednoj firmi koja se bavi građevinom, bauštela, mješalica majka.I prvi dan odem ja na posao, ništa lagano, 12 sati (od 6 do 6) guram kolica, nosam kofu, lopata u rukama, znoj ne staje, a glad me ubija.I nakon mukotrpnog rada, vratim se kući, em što jedem odmah za računar, ma gle, ko me to čeka? Moj FM, ide "load game", opa čeka me lagan test kod Udinesea, ajmo skovat taktiku, ajmo pobijedit.No, prije toga se zaputim na cro-manager forum, u nadi da me čekaju novosti, i tamo naletim na tonu postova koji su napisani dok sam ja crnčio. Idem redom, odgovaram na te postove, tražim pomoć vezanu za taktiku, čujem se na msn-u sa Jasminom (raja sa cro managera), Marinom i ostalom škvadrom.Svi igraju i školuju se, pa dobro i ja se školujem (ali moja škola, krova nema ).I tako igraj cijelu noć, jutro je, gasim tiho komp (naravno prije snimanja karijere) i krećem na posao, gle čuda 5 je sati. U 6 sam na poslu i ista priča se ponavlja.Prolaze sati, dani i mjeseci a ja zarobljen u bauštelca, kojeg ruku na srce, nikad nisam sanjao, eh Edmire, nema više pustih snova, i onu su te napustili.Ništa kožna fotelja, odijelo, cipele, roleks, auto.Sad se svodi na rukavice, prljavu odjeću, kolica, čizme..Eh što nisam učio kad je trebalo moj Bože!Ah onda, sasvim neočekivanom nesluteći, prijavim se za jedan tzv. turnir kojeg organizuje klub AC Milan, navodno, oni će skupit sve igrače ove igrice, i pobjednik će na kraju dobiti priliku da sjedne na klubu slavnog Milana.Ispričam ja to drugarima na poslu, kad ismijavnaje, a komentari su bili tipa:
"Da nećeš sjest na klupu Milana, hahaha?"
"Daj ba čovječe ne možeš ti ni kopačke čistit igračima Milana"
"Haj se ti sinko smiri, popi čašu vode, i nastavi da kopaš"
I tako su mene čitavo vrijeme izazivali na poslu i nisam se mogao izdrzati i dao sam otak..
Ustanem se,operem zube,palim kompjuter i provodim dane uz njega i prijatelje
" SAN "
Ustajem i zove me otac " Sine spremi se našao sam ti posao obuci sto starije "I ja sam se nadao da ću dobit dobar posao i sve a tamo bauštelac..I prolaze dani i prolaze da nadem drugi posao i nigdje..I tako sam ja bio primoran da radim u jednoj firmi koja se bavi građevinom, bauštela, mješalica majka.I prvi dan odem ja na posao, ništa lagano, 12 sati (od 6 do 6) guram kolica, nosam kofu, lopata u rukama, znoj ne staje, a glad me ubija.I nakon mukotrpnog rada, vratim se kući, em što jedem odmah za računar, ma gle, ko me to čeka? Moj FM, ide "load game", opa čeka me lagan test kod Udinesea, ajmo skovat taktiku, ajmo pobijedit.No, prije toga se zaputim na cro-manager forum, u nadi da me čekaju novosti, i tamo naletim na tonu postova koji su napisani dok sam ja crnčio. Idem redom, odgovaram na te postove, tražim pomoć vezanu za taktiku, čujem se na msn-u sa Jasminom (raja sa cro managera), Marinom i ostalom škvadrom.Svi igraju i školuju se, pa dobro i ja se školujem (ali moja škola, krova nema ).I tako igraj cijelu noć, jutro je, gasim tiho komp (naravno prije snimanja karijere) i krećem na posao, gle čuda 5 je sati. U 6 sam na poslu i ista priča se ponavlja.Prolaze sati, dani i mjeseci a ja zarobljen u bauštelca, kojeg ruku na srce, nikad nisam sanjao, eh Edmire, nema više pustih snova, i onu su te napustili.Ništa kožna fotelja, odijelo, cipele, roleks, auto.Sad se svodi na rukavice, prljavu odjeću, kolica, čizme..Eh što nisam učio kad je trebalo moj Bože!Ah onda, sasvim neočekivanom nesluteći, prijavim se za jedan tzv. turnir kojeg organizuje klub AC Milan, navodno, oni će skupit sve igrače ove igrice, i pobjednik će na kraju dobiti priliku da sjedne na klubu slavnog Milana.Ispričam ja to drugarima na poslu, kad ismijavnaje, a komentari su bili tipa:
"Da nećeš sjest na klupu Milana, hahaha?"
"Daj ba čovječe ne možeš ti ni kopačke čistit igračima Milana"
"Haj se ti sinko smiri, popi čašu vode, i nastavi da kopaš"
I tako su mene čitavo vrijeme izazivali na poslu i nisam se mogao izdrzati i dao sam otak..
Ustanem se,operem zube,palim kompjuter i provodim dane uz njega i prijatelje
Nema komentara:
Objavi komentar