Ležala sam u krevetu i razmišljala o svemu. O njemu, o školi, o problemima, najboljoj drugarici... Ubrzo počinjem da sanjam, jedan jako zanimljiv san.Vedra noć. Zrikavci u horu pjevaju svoju jednoličnu pjesmu, čuje se samo poneki automobil koji prolazi kroz ulicu. Miris ljeta me omamljuje. Pokušavam da zaspim, ali lupanje košarkaške lopte na terenu pored moje kuće mi ne da. Stavljam jastuk preko glave, ali znojim se. Slušalice su mi pokvarene jer ih je sestra koristila za pecanje riba u akvarijumu. Zatvaram veliki prozor i vrata od terase. Ne vrijedi, treba mi svježeg vazduha pa ih ponovo otvaram. Prošla je ponoć. Premorena sam. Lopta lupa o svaku moju misao, ne mogu da je ne čujem! Skačem iz kreveta i bjesna izlećem napolje. U prolazu ogrćem lagani bijeli džemper pošto sam u spavaćici. Hoću da vidim ko se to zabavlja budeći cijelo naselje. Uz sjaj srebrenog mjeseca i nekoliko bandera koje jedva da rade, nazirem jednu osobu. Srce mi sve jače lupa kako joj se približavam. Neki dečko. Kreće se po terenu kao da se nalazi usred važne životne utakmice.
- Zar toliko voliš basket da moraš i noću da igraš? - upitala sam ga ljutito. Nije me čak ni pogledao.
- Čuješ li me? Nastavio je da tapka loptu. Tap, tap i koš.
- Lupaš već tri sata, ne mogu da spavam! - viknula sam, ali nije se osvrnuo. Stvarno mi ide na živce! Stavio je loptu između ruke i rebra i krenuo ka flašici sa vodom. Nije me ni pogledao. Obrisao se znojnicom, popio gutljaj i napokon se okrenuo ka meni. Preseklo me je preko stomaka.
- Što ne spavaš? - pitao me je. Stajala sam u nevjerici.
- To bih ja tebe trebala da pitam. Ne mogu da zaspim. Lupaš ovde već satima. Zna se za šta služi noć, za spavanje, a ne za treskanje. A ja ne mogu da spavam zbog tebe - već prilično iznervirana povisila sam ton.
Uzeo je loptu i nastavio po starom. Tap-tap i koš. Ponovo. Onda se odmaknuo podalje od koša, zaletio i zakucao najglasnije i najjače što je mogao. Gotovo. Sreća i uzbuđenje zbog njegove pojave, nestali su. Bjes je bio sve jači.
- Baš si uporan, a? - trudila sam se da djelujem pribrano, pošto sam u tom trenutku bila u stanju da ga zgazim. - Vidi, ovako, jako loše igraš basket. Zato prekini jer moram da spavam, nerviraš me! Kao da se ne obraćam njemu, bacio je još jednom loptu prema košu. Nisam imala više snage da se natežem sa njim.
- Slatka si kad se ljutiš. Možda bi izgledala još slađe da sad nisi sklonila taj pramen iza uveta - u nevjerici sam slušala šta mi govori.
Odustala sam. Podigla sam ruke i krenula prema kući. Nije se više čulo lupanje lopte. Možda sam uspjela?
- Imam uslov - rekao je.
- A je l' Sad ćemo i da se uslovljavamo?
- Pa, ako hoćeš da spavaš, da - držao je loptu sa obje ruke. Pogledala sam ga u stranu, prekrstila ruke i rekla:
- Da čujem.
- Igraćemo jedan na jedan. Ako pobjediš, moći ćeš mirno da spavaš. A ako kojim slučajem pobjedim ja, nećeš spavati. Nadam se da si spremna za izazov - bio je prilično samouvjeren.
- Ti si divljak, ali prihvatam. Samo ćeš morati malo da sačekaš jer ne umijem dobro da zakucavam u spavaćici.
Čula sam kako se smije, to je i meni izmamilo osmijeh. Otišla sam kući da se presvučem. Posle nekoliko minuta stajala sam nasuprot njemu u crnim helankama i bijeloj užoj majici. On je imao plavi široki šorc, crnu majicu bez rukava i patike za basket, izgledalo je kao da sam njegova lična čirlidersica koja ga prati na utakmicama.
- Spremna sam - rekla sam namještajući kosu.
- Vidjećemo - odgovorio je.
Jedino što sam znala o košarci bio je dvokorak iz kojeg sam dobila 5 na fizičkom. Znala sam da mi je poraz zagarantovan.
I obračun je počeo. Desetak minuta kasnije on je vodio sa tri koša, ali me je pustio jednom da pogodim pošto se namjerno bacio na pod kako bih imala slobodno bacanje. Već sam bila premorena.
- Pa ti nemaš pojma - rekao je i počeo da se smije. Složila sam facu koja je govorila kako je jadan što provocira. Napravila sam korak kako bih se domogla lopte koju je držao iza sebe. Ruku u kojoj mu je bila lopta pomjerio je iza mene i isto uradio drugom tako da me je blokirao. Stajala sam ispred njega onemogućena da napravim bilo kakav pokret. Srce mi je lupalo sve jače i brže. Nasmejao se blago, najljepše. Pogledala sam ga u oči i jedino što sam u njima vidjela bio je odsjaj. Caklile su se. Zbrka misli. Približio je usne mojima.
- Ćao - tiho je rekao i nasmijao se. Zatvorila sam oči i prepustila se trenutku. Počeo je lagano da me ljubi. Stavila sam ruke oko njegovog vrata i začula lupkanje lopte. Prvi udarac bio je jak, zatim je počela sve sitnije da lupa dok nije stala. Uhvatio me oko struka. Leptirići u stomaku su poletjeli. Ljubio me je sve jače. Zažmurila sam...
Kada sam sledeći put otvorila oči, nalazila sam se u krevetu. Shvatila sam da je sve to bio san.
Nema komentara:
Objavi komentar