Jedan dan vracam se iz skole kuci, nako umoran, tezak dan u skoli, prvo se presvucem pa odem nesto pojesti. Tad dolaze mama i tata kuci i kazu mi jednu jako tuznu vijest. Rekli su da se selimo iz Bosne idemo u Njemacku u potrazi za boljim zivotom. To me je jako pogodilo, jer ja ne mogu bez svog kraja i bez svoga drustva, ako odemo tamo nikad ih vise necu ni vidjeti a tamo cu se tesko uklopiti. Molio sam ih darazmisle jos malo ali oni mi govore da nema druge da se moramo seliti. Nakon nekoliko dana spremanja i pripremanja za „bolji život“ krenuli smo u Njemačku. Za mene je to bio najtezi dan u zivotu, nisam se mogao pomiriti sa tim da nema vise stare raje. Dolazimo u neki grad u Njemačkoj za koji nikad nisam ni cuo, tata je rekao da cemo sad tu zivjeti. Onda sam vidio da tu nema vise ni izlazaka ni naseg opijanja. U trenutku kad ulazimo u nas novi stan odjednom pocne nesto da pisti. Trznem se naglo i vidim da mi svira alaram da moram ustati a da je ovo bio jedan ruzan san i bilo mi je previse drago sto sam i dalje u Bosni i sto je moja raja tu.
Nema komentara:
Objavi komentar