Naši Snovi 70

Tog prekrasnog dana sam otisao do grada, setajuci, gledao sam bogate ljude. Prolazim kroz glavno setaliste grada, i tamo vidim jedan mali kiosk, u kom se prodaje lutrija. Gledam ljude ispred, cemu li se oni nadaju... Pogledam pored zlataru, i zamislim kolika je njena vrijednost. Pogledam u ljude koji kupuju lutriju i mislim, kako neko moze dobiti te silne pare, i kupiti istu takvu zlataru i biti bogat. Spustim ruku u dzep i osjetim nesto sitnisa, prebrojim to malo para i vidim da imam knap za lutriju, odem do kioska, stanem u red, guzva mala... Dodjem i ja na red, uzmem olovku i zapisem svih 7 brojeva: "8,7,23,14,15,29,1". Uzmem listic i idem kuci, misleci "Hjoj na sta ja dadoh pare.". I tako ja dosao kuci ukljucim TV, pogledam par emisija i dodje vrijeme za lutriju, i krene izvlacenje brojeva, izvuku se brojevi: "23,14,8,1,29,7". Preostaje jos jedan broj. Meni srce kucalo kao da sam vec dobio pare. I zadnji broj izvuku broj  15. I tada sam shvatio da sam pobjednik! Dobio sam na lutriji! Sledeci dan sam ustao i otisao do lutrije, podigao silni novac, otisao u zlataru i kupio je. Zlatari sam dao ime po svom imenu, da bih bio poznat. Kupio sam veliku vilu sa bazenima i ogromnim dvoristem, naoruzanim cuvarima i agresivnim psima. To je bio pocetak mog srecnog zivota!