Nasi Snovi 63

Sinoć sam usnio krasan san.Izgledalo je kao da je stvarno.Ja u nekom šumarku sa nekom djevojkom,onako zagrljeni,upitala me je odakle sam.Ja sam joj rekao da sam došao iz Cazina a ona je tako toplim glasom odgovorila da je ona blizu mene.Nisam je prije gledavao u svom gradu,bilo je to prvi put.Toliko sam je toplo zagrlio da joj je to odgovaralo,ona me je držala za ruku i govorila da želi samnom nešto više.Ja nisam bio spreman na neke veze jer sam prije nekoliko prekinuo sa curom koju volim.Rekao sam joj to ona se tako lijepo samo osmjehnula i rekla da nema veze,da će biti vremena da je zavolim.Ali ja u to nisam vjerovao.Imala je dugu smeđu kosu,plave oči i jako nježne ruke.Ruke su joj bile poput svile,a oči kao dva rubina.Izgledala je prekrasno,toliko prekrasno da nisam skidao pogled sa nje.Pitala me je zašto stalno gledam u nju i rekla mi je da ljepota nije prijelazna,ja sam se nasmijao.Rekao sam joj da gledam u nju zato jer je toliko lijepa i da ne mogu da odolim toj ljepoti.Gledao sam je kao svoju bivšu curu,jedino sam tako mogao naći utjehu u drugoj ženi.Onako gledajući je prolazili su brojni turisti,jer smo bili na turističkom mjestu.Zatim me je rekla da pričam o svojoj bivšoj ali ja nisam mogao.Nisam mogao jer ja tu bivšu još volim,a ako budem pričao o njoj,neću moći ništa osjećati prema njoj,a nisam to želio.Želio sam da prebolim bivšu i da započnem drugi život,ali sa ovom curom.Ime joj je bilo sjećam se Selma,lijepo ime.U tom šumarku tačnije pokraj tog šumarka smo sjedili jedno 2 i pol sata.Bilo je to prekrasno ali šteta što je bio samo san.Želio bih da se taj san ponovi ali vjerovatnost tog sna da se ponovi je jednaka nuli.Taj divni san je prekinula moja majka kada me je probudila da idem na posao.