Hodam nekim oskudnim ulicama Zagreba s djevojkom, odlicno smo se
zabavljali. Bilo je nekih mozda devet sati navecer. Nije bilo prehladno,
drzali smo se za ruke. Prema nama je prilazio covjek, nekako poznatog
hoda, ali nisam previse obracao paznju dok mu se nismo pilblizili. Bio
je to Zdravko Mamic, pomalo sam bio iznenaden sto ga vidim, ali ni prvi
ni zadnji put vjerojatno, prosli smo kraj njega i sjeli u parkic kraj
ulice.. Svega minutu nakon toga njega su zaskocila tri tipa, dvojica su
imali palice, a jedan noz, ali to smo tek kasnije saznali. Mi smo se
sakrili u mracniji dio i pricekali da oni odu, sve je bilo gotovo za
dvije do tri minute. Od soka i straha kojeg smo prozivjeli nekako smo
spontano sklopili dogovor da necemo nikome to rec, brzo smo see maknuli
iz tog kvarta i otisli kod mene doma. Upalili smo televiziju a na
televiziji se vrti "Ekskluzivnio: Ubijen predsjednik GNK Dinama Zdravko
Mamic..", bili smo u strahu da nas netko nije tamo vidio pa nas zeli
nac. Sutradan policija je dosla na moja vrata. Ja sam im otvorio i bio
sam sam doma, nakon sto sam im dao osobnu i pustio ih u kucu, morao sam
pozvat roditelje, nekakve kamere su nas snimile i ocito smo jedini
svjedoci. Naravno, sve sam priznao, odnosno rekao sto sam vidio, nisu mi
zamjerili sto sam to pokusao sakriti. Izlazimo iz policije, roditelji,
glavni inspektor koj je sef cijele istrage i ja. Odjednom se zacuju
pucnjevi, netko je pusao na nas, uletili smo u postaju i nasrecu nikog
nije pogodilo, barem smo tako mislili. Nastradala je ni kriva ni duzna
prolaznica. Nakon toga policija je dala mene i obitelj pod policijsku
zastitu. Na putu kuci sa nama je u autu bio i jedan policajac. I tako
smo putovali, meni se sve mutilo... Mutilo...
Nema komentara:
Objavi komentar