Cujem nekakav spiker koj kaze: "Two minutes until the and, Heat are
leading three point, but they are losing in last quarter". Nakon
nekoliko sekundi shvatim da igram zadnju finalnu utakmicu NBAa za
naslov, u dresu Miami Heatha sam, ispred mene, igrac kojeg cuvam - Tony
Parker. U trenutku me je presao i zakucao te smanjio na samo poen
razlike. Trener me brzo izvadio van.. Igralo se vise manje kos za kosem,
onda su oni izjednacili, do kraja je ostalo 17 sekundi i trener je
pozvao timeout. Rezultat je 108:108, imamo napad za naslov, nisam mogao
vjerovat kad je pokazao akciju i rekao da ja zavrsavam. Krenuli smo,
ostalo je 6 sekundi, LeBron mi dodaje loptu, cimam, cimam, na tri
sekunde krenem, DVA-JEDAN iiiiii, prekrsaj i dva slobodna bacanja za
mene. Svi su me dosli ohrabrit, imam dva slobodna bacanja kojima mogu
osiguran NBA naslov Miamiu, postao bi narodni heroj. Prvo bacanje,
znojim se, zablokirao sam, ne znam di sam, koncentriram se i, pam, malo
je falilo, osjecao sam strah, stres, umor. Nisam bio presretan sto sam
ja u ovoj poziciji. Drugo bacanje, sve ili nista, koncentriram se,
cinilo mi se da leti 5 sekundi, udara u obruc, odbija se iiiiiiii.. Kos!
Svi su se suigraci ali i nekolicina navijaca sjurili na mene, i u toj
guzvi ksam pao, i to na pod svog kreveta, em su cudni snovi, em nemirni,
hah.
Nema komentara:
Objavi komentar