Jedan dan idem iz grada kuci, kad ono kod kuce me ceka mama sa nekom kovertom, i kaze „Evo izvoli ovo je za tebe“. Vidim odma na koverti da je iz inozemstva. Sa nestrpljenjem derem kovertu vadim papir te pocnem citati, pozivaju me daleki rođaci da dodjem u Ameriku tacnije u New York, drzava i grad u koji zelim otici vec od malih nogu, jednostavno za mene je amerika zemlja snova. Za par dana spremim se i sjednem na avion koji leti pravo u New York. Stjuardese su nam rekle da put traje punih 12 sati. Ja onako sav uzbudjen prvi put u avionu i idem u New York ne znam sta cu prije. Odjenom avion naglo se pocne jako jako tresti i pocne sve vise i vise gubiti na visini. Na razglas nam piloti javljaju da se spremimo za prisilno slijetanje. To je za mene bio šok vec sam poco misliti o mami tati svojim bliznjima...Kada smo prisli jako blizu zemlji vidio sam da cemo sletiti u sumu. Proslo je jos par minuta i odjednom jak prasak od zemlju i pojavljuje mi se mama ispred ociju te govori mi da ustanem da cu zakasniti u skolu, naglo sam se trzno i skontam „Dobro je ovo je bio samo jako jako ruzan san“ ipak mi je bilo malo zao sto nisam vidio New York ako nista bar u snovima.
Nema komentara:
Objavi komentar