Subotom navecer mladi obicno idu van, a ja, ja sam morao ostat ucit, ispravljat ocjene, iako je sam pocetak skolske godine. Roditelji su me stegnuli, u samo 3 tjedna skole 7 jedinica iz 5 predmeta, i sam sam ljut na sebe sto sam si to dozvolio. Idem po redu - matematika, hrvatski, engleski i tako dalje.. Vec mi je lagano pocelo bit zlo od toga, muka mi je cim ugledam knjigu ili biljeznicu. U sebi sam psovao sve profesore, za sve sam krivio njih i uvjeravao samoga sebe kako me ne vole. Pri kraju sam sa ucenjem posljednjeg predmeta, skoro sam gotov, kraj mene je casa vode, nespretno se trznem, i polijem po svim biljeznicama i udzbenicima. Pobijesnio sam, ljut i frustriran uzeo biljeznicu koju god sam stigo dohvatit i bacao po sobi, derao se, bio na rubu suza jer nista nejde kako bi trebalo. Bio sam spreman nekoga ubit od bijesa, ali sam se nasrecu probudio u dnevnom boravku, taman mi kviz pocinje, bas u pravo vrijeme..
Nema komentara:
Objavi komentar