Bilo je to negdje navečer oko, ma zapravo već je praktički jutro bilo oko 4-5 sati ujutro oči mi se više nisu mogle držat otvorene pa sam otišao u krevet. Odmah sam zaspao i odjednom sam se našao u svemirskom brodu. Imao sam neku čudnu odoru na sebi, i veliku čudnu pušku. Nalazio sam se u nekoj koloni, i samo sam hodao za ostalima, pošto nisam znao ni gdje sam ni šta sam radio sam šta i ostali. Došli smo u neke redove, svi smo se postrojili. Na pozornicu je izašao neki čudni tip, na prvi pogled izgledao je ko da je preživio 200 ratova, a kad se predstavio ispalo je da je preživio 250 ratova. Naime bio je to general Turuk, tako se barem predstavio. Govorio nam je neke ratne zgode i nezgode te nas ohrabljivao.. Meni je bilo čudno zaš to sve govori pa necemo valjda ratovat mislim, sve mi se zbrkalo u glavi, poceo sam se znojit od straha. I kad je govor završio otvorila su se zadnja vrata broda i svi su poceli iskakati van i otvarat padobrane. Nisam se usudio skociti, gledao sam ostale kako skacu i najdenom i ja sam se nasao u zraku jer me je neko gurnuo. Pokusavao sam otvorit padobran ali nesto je poslo po zlu, vec me panika ulovila vec sam mislio to je to gotovo je samnom. I najednom cujem pjesmu "You wear a crown, but you are no king" i odmah se probudio, uzdahnuo i puko se smijat tome da sam skoro poginuo u snu.
Nema komentara:
Objavi komentar