subota, 7. rujna 2013.

Naši Snovi 27

Bilo je kasno vece' , bio sam jako umoran te sam isao spavati. Utonuo sam u san brzinom munje. Od jednom kao da sam se stvorio u nekoj ulici kojoj nema kraja. Bila je mrkla noc, rasvjetne svijece treperile su, kao u horroru. Bojao sam se, al sam nastavio hodati. Cuo sam glasove cudne, stope ljudi kako setaju, ali nisam mogao odrediti gdje je to tocno, ulica je bila duga, nije imala kraja. Iza mene bila je ekipa nekih momaka. Okrenuo sam se, imali su u ruci palice i nozeve. Poceo sam trcati od straha, ali toj ulici nijie bilo kraja. Zapeo sam te sam pao na pod, pokusao sam se dignuti ali nisam mogao. Pogledao sam ispred sebe vidio sam da i od tamo dolazi ekipa momaka. Isto su imali palice i nozeve, kao da su me opkolili. Nisam znao sta sam napravio pa me zele prebiti. Priblizili su se prema meni, ja sam ih pogledao i pokrio se da me ne udru, netko je vrisnuo i ja sam se prenuo i probudio. Shvatio sam da je to samo san bio.

Nema komentara:

Objavi komentar