Jednog dana, budim se ja i izlazim iz kreveta. Ugldam posteljinu neka čudna, svilena, krevet mi bio veći nego inaće, sve puno jastuka. Nakon što sam ustao, na podu je bio ogroman čupavi tepih sa raznim bojama, na tepihu radni stol sa 2 vrhunska kompjutera. I tako ja začuđeno gledam i gledam, uopće mi nije jasno kako i zašto se to dogodilo, kako odjednom imam to sve u sobi, no dobro, išao sam se obući a kad sam otvorio ormar, u ormaru je bilo tolko odječe, svih boljih marki da ti mozak stane. 2 sata nisam znao što bih obukao od muke, to je bilo tako divno. I eto nakon nekog vremena napokon sam se obukao, i krenuo sam prema vratima od sobe, tamo gdje inaće ima za upalit i gasit svijetlo u sobi visila je neka, nešto kao kuka. Dobro aj, idem ja to potegnut pa šta bude bit će, i potegnem ja to kad ono ništa, potegnem još jednom, i gore u sobu mi dojurile dvije domačice sa doručkom. Počeo sam se smijati i uživati u tome, imao sam hrane, pića, odjeće, komp, sve što možeš poželjeti. I tako idem ja na komp i stiskam po gumbu za paljenje, i neće i neće. Sjednem za drugi komp, pokušam njega upalit, stisnem gumb i nešto ko da mi je mrak pred očima pao. Otvorim oći i vidim svoju staru posteljinu, tepih, radni stol i komp. Počnem se smijat ko konj i govorit sam sebi jao šta ja sanjam.
Nema komentara:
Objavi komentar