Dan mi je počeo kao i svaki drugi. Gledam TV. Na TV je objavljeno kako je počeo malonogometni turnir u Slavonskom Brodu. Pozvao sam prijatelje kod sebe i dao sam prijedlog da se prijavimo na turnir. Učešće u turniru je bilo 150 kuna. Dogovorili smo se da ćemo se prijaviti. Dali smo novac. Nagrada je bila izvrsna. 1. mjesto dobija 3 000 kuna. Morali smo osvojiti taj turnir. Došao je i taj dan. Počeo je turnir. Prvo kolo smo bili slobodni, nismo imali protivnika, jer je bio neparan broj ekipa. Došlo je napokon 2. kolo. Imali smo odličnog golmana i tako smo i došli do finala zbog njega. Svi su se čudili našom igrom. Počelo je i finale malonogometnog turnira. Protivnička i naša ekipa su igrali odlično. Igrali smo produžetke i ja sam zabio gol, ali nažalost sam se tada ozlijedio. Nakon 2 minute je protivnička ekipa izjednačila. Igrali smo penale. Protivnička ekipa je zabila 3 gola iz 4 pokušaja, a mi smo zabili 4 gola iz 4 pokušaja. Bio sam ozlijeđen i morao sam pucati zadnji penal. Protivnička ekipa je zabila gol i sada je sve ostalo na meni. Sudac je zasvirao da bih mogao opucati i tada sam opucao i naglo se probudio i saznao da je sve to bio samo san. Eh, sada nažalost, ne znam jesam li zabio gol.
Nema komentara:
Objavi komentar