Bilo je to suncano jutro,nedjelja je bila cini mi se.Hodam ja sa drugom
po parku,i pricamo nesto kad odjednom pocne da lupa nesto veoma
glasno.Zemlja ispod nas je propala,a moj drug je nestao u dubini te
rupe.Ja sam se drzao za neku granu od drveta koje je bilo
polozeno...Grana je odjednom pukla...Poceo sam da padam.Ali na "Pola"
puta do "Dna" sam uspio da se uhvatim za jedan kamen..Umalo ruku nisam
otkinuo kad sam se hvatao,jer sam isao velikom brzinom.Okrenem se ja,kad
pored mene moj drug!Ja ga pitam sta je ovo,kaze on ne zna ni
on...Pokusali smo da se popenjemo,ali bez veceg uspjeha.Za pola
sata,uspjeli smo da se popnemo svega 30cm...Smisljali smo plan kako da
se izvucemo iz te rupe,ali nismo se mogli sjetiti nicega.Pokusali smo
nesto veoma,veoma opasno.Taj pokusaj je prosao neuspjesno...Tu smo drug i
ja ostali jedno 3 sata(bar mi se toliko cini).Drug i ja smo se
predali...Kad odjednom poceo je da puca kamen za koji sam se
drzao...Ipak,on nije izdrzao...Kamen je pukao,i ja sam poletio prema
dnu,ako je bilo dna te pukotine...Tu je za koji sekund dosao i moj
drug...Poceli smo lutati po dnu te pukotine,kad je ispred nas izasao
dzin...On je pokusao da nas ubije...Kad nas je uhvatio,i posao da nas
pojede,ja sam se trgnuo iz sna,i shvatio da je to bio samo jedan
ruzan,veoma ruzan san!
Nema komentara:
Objavi komentar