utorak, 24. prosinca 2013.

Naši Snovi 119

Putovao sam sa svojim prijateljima, bio sam u avionu, uživali smo i zezali se. Krenuli smo na skydiving. Gledao sam kroz prozor avionu, napolju je bilo veličanstveno. Oblaci koji su bili božanstveni bili su ispod mene. U jedom trenutku vidio sam kako se približava neka crna tačka ka nama. Kako je vrijeme prolazilo ta tačka je postajala sve veća i veća. Shvatio sam da je to bio drugi avion. Nisam mogao da vjerujem svojim očima otvorio sam brzo vrata, i iskočio zaboravivši padobran od panike. Moji prijatelji su također skočili za mnom. Padali smo velikom brzniom, vjetar je udaro od moja prsa, nisam mogao otvoriti oči kolika je brzina bila. Kroz moju glavu su prolazili svi najljepši trenuci života. Nakon nekog vremena, otvorio sam oči i imao sam šta vidjeti. Od zemlje smo bili udaljeni svega stotinjak metara. Odjednom sve je počelo da se muti, probudio sam se. Naglo sam se ustao, odpuhno, ustao se i prošetao de kuhinje kako bih došao sebi. Uzeo sam čašu vode i sjeo u trepzariju. Nedugo zatim, mama je došla kod mene i pitala me:
-''Šta se desilo ?''
Odgovorio sam joj:
-''Ma ništa, imao sam samo ružan san.''

Nema komentara:

Objavi komentar