Resio ja da odigram tiket i ako nisam bio duze vreme u kladionici. Odem ja tamo, maloletan, po prvi put da me ne izbace. Prilazim ja da uzmem listu, uzimam je i sedam za sto. Gledam u onu listu i popunjeni dobitni rezultati, tj nemam izbor nego samo taj jedan. Gledam ja u ono i rek'o mozda sam neke srece i uplatim. Odem kuci i u neizvesnosti cekam da pocnu utakmice. Kako su pocinjale tako su dolazile, jedna po jedna dok nisam dosao do zadnje. Kada sam video da je dosao tiket od par hiljada eura protrljao sam dobro oci da me ne varaju mozda ali ne, ne varaju dobio sam. Odlazim tamo, prilazim salteru, dajem tiket svi oko mene, tapsu me po ramenu uz dobacivanje: "Bravo caree, to legendoooo, idemo kraljuu castis..."
I u jednom trenutku sam sve slabije cuo te glasove a pare kada sam krenuo da ih uzmem nestale su iz ruke, kada sam opet pogledao u ruku, shvatio sam da sam uhvatio telefon koji se stajao pored mog jastuka i u tom trenutku sam shvatio da sam sve to sanjao, ali se molim da mi dodje ipak ovaj pravi tiket.
I u jednom trenutku sam sve slabije cuo te glasove a pare kada sam krenuo da ih uzmem nestale su iz ruke, kada sam opet pogledao u ruku, shvatio sam da sam uhvatio telefon koji se stajao pored mog jastuka i u tom trenutku sam shvatio da sam sve to sanjao, ali se molim da mi dodje ipak ovaj pravi tiket.
Nema komentara:
Objavi komentar