Neki dan ležim u krevetu onako na leđima i zaspem.Kad sam zaspao san je krenuo svojim tokom...
Ulica pusta i uska, nigdje nikog ja sam, onako mračno i strašno.Sav preplašen hodam ulicom i naiđem na čovjeka koji sjedi onako na stepenici kod vrata.Upitam ja njega "Gdje sam ja, gdje se nalazim" on odgovara onako drsko "u ulici."Odmah nakon te rečenice shvatio sam da nešto nije u redu sa tim čovjekom, jer i ja sam shvatio da se nalazim u ulici.Ništa okrenem se ja i nastavim daljetom ulicom i odjednom se pojavim u nekom objektu bez prozora, sve je sivo oko mene, prašina se diže.Nastavim dalje i sretnem svog dobrog prijatelja u tom objektu i upitam ga "Odkud ti ovdje?Kako izaći" prijatelj mi je rekao "druže odavdje nema izlaza, ako hoćeš preživjeti prati mene."Ništa nastavim ja njega da pratim i izvede on mene iz objekta u istu ulicu u kojoj sam već bio.Nakon nekoliko minuta hoda sa prijateljem zastali smo kod čovjeka koji je sjedio na stepenici, kojeg sam upitao za lokaciju.Prijatelj ga je upitao nešto i oni su razgovarali sasvim normalno, ali kad bih ga ja nešto upitao čovjek bi postao skroz drugačiji.Prepao sam se, jer znam da se razlikujem dosta od njega i pomislio sam "hoće li me još netko ubiti zbog razlike."
Ušli smo u zgradu iza tog čovjeka i unutra me dočekao brat od tog prijatelja kojeg sam ja poznavao.Pružio sam mu ruku da se pozdravimo, a on me pogledao onako mrkim pogledom i okrenuo se.Ja sav zaprepašten preupitam "u čemu je problem?"On mi je odgovorio "u tebi!"
Ogladnio sam i pitao sam prijatelja "ima li ovdje šta da se pojede, ja sam gladan?"On mi je odgovorio "nema, ovdje su ljudi drugačiji, jer ne jedu ništa."Odmah sam znao da taj svijet nije za mene, jer ja tu ne mogu preživjeti bez hrane i vode.Otvorio sam jedna vrata i ugledao sobu koja nije imala kraja.Ušao sam unutra i kad sam zatvorio vrata, začuo se veliki prasak i nakon toga...I nakon toga sam se probudio i shvatio da sam u svojoj sobi na svom krevetu.
Ulica pusta i uska, nigdje nikog ja sam, onako mračno i strašno.Sav preplašen hodam ulicom i naiđem na čovjeka koji sjedi onako na stepenici kod vrata.Upitam ja njega "Gdje sam ja, gdje se nalazim" on odgovara onako drsko "u ulici."Odmah nakon te rečenice shvatio sam da nešto nije u redu sa tim čovjekom, jer i ja sam shvatio da se nalazim u ulici.Ništa okrenem se ja i nastavim daljetom ulicom i odjednom se pojavim u nekom objektu bez prozora, sve je sivo oko mene, prašina se diže.Nastavim dalje i sretnem svog dobrog prijatelja u tom objektu i upitam ga "Odkud ti ovdje?Kako izaći" prijatelj mi je rekao "druže odavdje nema izlaza, ako hoćeš preživjeti prati mene."Ništa nastavim ja njega da pratim i izvede on mene iz objekta u istu ulicu u kojoj sam već bio.Nakon nekoliko minuta hoda sa prijateljem zastali smo kod čovjeka koji je sjedio na stepenici, kojeg sam upitao za lokaciju.Prijatelj ga je upitao nešto i oni su razgovarali sasvim normalno, ali kad bih ga ja nešto upitao čovjek bi postao skroz drugačiji.Prepao sam se, jer znam da se razlikujem dosta od njega i pomislio sam "hoće li me još netko ubiti zbog razlike."
Ušli smo u zgradu iza tog čovjeka i unutra me dočekao brat od tog prijatelja kojeg sam ja poznavao.Pružio sam mu ruku da se pozdravimo, a on me pogledao onako mrkim pogledom i okrenuo se.Ja sav zaprepašten preupitam "u čemu je problem?"On mi je odgovorio "u tebi!"
Ogladnio sam i pitao sam prijatelja "ima li ovdje šta da se pojede, ja sam gladan?"On mi je odgovorio "nema, ovdje su ljudi drugačiji, jer ne jedu ništa."Odmah sam znao da taj svijet nije za mene, jer ja tu ne mogu preživjeti bez hrane i vode.Otvorio sam jedna vrata i ugledao sobu koja nije imala kraja.Ušao sam unutra i kad sam zatvorio vrata, začuo se veliki prasak i nakon toga...I nakon toga sam se probudio i shvatio da sam u svojoj sobi na svom krevetu.
Nema komentara:
Objavi komentar