- Kasno u noc ja legnem u krevet i idem spavati. Kao sto svako malo nesto sanjam tako sam i tu noc sanjao. Sanjao sam da je palo jedan metar snijega te da je zatrpalo cijeli grad , te snijeg nije prestajao padati . Nisam znao sto cu , te sam se ustao i otisao pogledati kroz prozor. Medutim kada sam pogledao kroz prozor snijeg je i dalje padao. U tome trenutku zazvoni mi mobitel te se probudim i shvatim da je ovo sve san bio.
srijeda, 31. srpnja 2013.
utorak, 30. srpnja 2013.
Naši snovi 3
Jedne večeri sam kasno došo kući sa svog treninga.Tako umoran samo se otišo okupati i odma otišo leći.Odjednom,sam se pojavio ispred nekakve stare policijske stanice.Imao sam na sebi crno odjeću te svakake nekakve stvari.Zbunjeno sam gledao liejvo desno jer nisam u opće znao gdje sam se nalazio.Okrenuo sam se prema stanici te vidio iznad njega pise "Detroit police department".Rijeć Deotric sam čuo par puta te znao da je to Američki grad te,sad skonto da sam policajac.Krenuo sam u policijsku stanicu unutra a, tamo su bili par kolega.Prilazio sam im te me je svaki pozdravio i govorio "Dobro jutro naredniče!".Te,onda rekoh u sebi: "A,znači ja sam narednik,super".Prolazeći kroz stotinu vrata došao sam u gražu gdje je bio jedan policajac koji je isto bio obučen ko ja te sam shvatio da je on isto ko ja narednik.Sjedio je u autu.Mahnuo mi je rukom vjerovatno s tim je reko da uđem u auto.Ušao sam u auto te krenuo s njim u patrolu.Izašli smo na cestu i krenuli u grad.
U grad kad smo ušli sam vidio brojne stare kuće neke u ruševinama neke posve srušene a neke čak i zapaljene.Shvatio sam da je ovo jako siromašan grad sa puno krminala.Odjenom su se čuli pucnjevi.Moj kolega je brzo upalio rotaciju i krenuo u taj smjer odakle su dolazili zvukovi pucanja.Kad smo tamo stigli vidio sam užana prizor.Dva mrtva leša a osumničeni je sa pištoljem stajao ispred nje te kad nas je vidio je počeo bježat.Ja sam brzo izašao iz auta te krenuo za njim trča.
Pobjegao je u slijepu ulicu te ušao u neku staru kuću.Unutra je bilo sve mračno.Uzeo sam svoj pištolj,te lampu i krenuo polako unutra tražeći ga.Odjenom,me nesto uradilo sa zada i pao sam na pod.Okrenuo sam se a,on je bio iznad mene držeći pištolj uperen u mene.Nategnuo ga je i opuco.No,odjednom sam se budio sav znojav iz sna u svom krevetu te,shvatio da je to bio samo san.
U grad kad smo ušli sam vidio brojne stare kuće neke u ruševinama neke posve srušene a neke čak i zapaljene.Shvatio sam da je ovo jako siromašan grad sa puno krminala.Odjenom su se čuli pucnjevi.Moj kolega je brzo upalio rotaciju i krenuo u taj smjer odakle su dolazili zvukovi pucanja.Kad smo tamo stigli vidio sam užana prizor.Dva mrtva leša a osumničeni je sa pištoljem stajao ispred nje te kad nas je vidio je počeo bježat.Ja sam brzo izašao iz auta te krenuo za njim trča.
Pobjegao je u slijepu ulicu te ušao u neku staru kuću.Unutra je bilo sve mračno.Uzeo sam svoj pištolj,te lampu i krenuo polako unutra tražeći ga.Odjenom,me nesto uradilo sa zada i pao sam na pod.Okrenuo sam se a,on je bio iznad mene držeći pištolj uperen u mene.Nategnuo ga je i opuco.No,odjednom sam se budio sav znojav iz sna u svom krevetu te,shvatio da je to bio samo san.
ponedjeljak, 29. srpnja 2013.
Naši snovi 2
Jednu noć odem ja da spavam i normalno kao i svaki čovjek sanjam, jer san inspiriše čovjeka.Uglavnom sanjao sam da sam dobio Global Moderatora na CroHerze forumu.Onako uđem ja na CroHerze forum i vidim preko četrdeset nepročitanih privatnih poruka.Haj dobro vidim ja čestitke na Global Moderatoru itd i ja odmah onako sav zbunjen odem na svoj profil i imam šta da vidim, plava boja savršeno.I ništa pobrišem poruke i taman krenem da riješim prvi zadatak i probudi me alarm.
petak, 26. srpnja 2013.
Naši snovi 1
Neki dan ležim u krevetu onako na leđima i zaspem.Kad sam zaspao san je krenuo svojim tokom...
Ulica pusta i uska, nigdje nikog ja sam, onako mračno i strašno.Sav preplašen hodam ulicom i naiđem na čovjeka koji sjedi onako na stepenici kod vrata.Upitam ja njega "Gdje sam ja, gdje se nalazim" on odgovara onako drsko "u ulici."Odmah nakon te rečenice shvatio sam da nešto nije u redu sa tim čovjekom, jer i ja sam shvatio da se nalazim u ulici.Ništa okrenem se ja i nastavim daljetom ulicom i odjednom se pojavim u nekom objektu bez prozora, sve je sivo oko mene, prašina se diže.Nastavim dalje i sretnem svog dobrog prijatelja u tom objektu i upitam ga "Odkud ti ovdje?Kako izaći" prijatelj mi je rekao "druže odavdje nema izlaza, ako hoćeš preživjeti prati mene."Ništa nastavim ja njega da pratim i izvede on mene iz objekta u istu ulicu u kojoj sam već bio.Nakon nekoliko minuta hoda sa prijateljem zastali smo kod čovjeka koji je sjedio na stepenici, kojeg sam upitao za lokaciju.Prijatelj ga je upitao nešto i oni su razgovarali sasvim normalno, ali kad bih ga ja nešto upitao čovjek bi postao skroz drugačiji.Prepao sam se, jer znam da se razlikujem dosta od njega i pomislio sam "hoće li me još netko ubiti zbog razlike."
Ušli smo u zgradu iza tog čovjeka i unutra me dočekao brat od tog prijatelja kojeg sam ja poznavao.Pružio sam mu ruku da se pozdravimo, a on me pogledao onako mrkim pogledom i okrenuo se.Ja sav zaprepašten preupitam "u čemu je problem?"On mi je odgovorio "u tebi!"
Ogladnio sam i pitao sam prijatelja "ima li ovdje šta da se pojede, ja sam gladan?"On mi je odgovorio "nema, ovdje su ljudi drugačiji, jer ne jedu ništa."Odmah sam znao da taj svijet nije za mene, jer ja tu ne mogu preživjeti bez hrane i vode.Otvorio sam jedna vrata i ugledao sobu koja nije imala kraja.Ušao sam unutra i kad sam zatvorio vrata, začuo se veliki prasak i nakon toga...I nakon toga sam se probudio i shvatio da sam u svojoj sobi na svom krevetu.
Ulica pusta i uska, nigdje nikog ja sam, onako mračno i strašno.Sav preplašen hodam ulicom i naiđem na čovjeka koji sjedi onako na stepenici kod vrata.Upitam ja njega "Gdje sam ja, gdje se nalazim" on odgovara onako drsko "u ulici."Odmah nakon te rečenice shvatio sam da nešto nije u redu sa tim čovjekom, jer i ja sam shvatio da se nalazim u ulici.Ništa okrenem se ja i nastavim daljetom ulicom i odjednom se pojavim u nekom objektu bez prozora, sve je sivo oko mene, prašina se diže.Nastavim dalje i sretnem svog dobrog prijatelja u tom objektu i upitam ga "Odkud ti ovdje?Kako izaći" prijatelj mi je rekao "druže odavdje nema izlaza, ako hoćeš preživjeti prati mene."Ništa nastavim ja njega da pratim i izvede on mene iz objekta u istu ulicu u kojoj sam već bio.Nakon nekoliko minuta hoda sa prijateljem zastali smo kod čovjeka koji je sjedio na stepenici, kojeg sam upitao za lokaciju.Prijatelj ga je upitao nešto i oni su razgovarali sasvim normalno, ali kad bih ga ja nešto upitao čovjek bi postao skroz drugačiji.Prepao sam se, jer znam da se razlikujem dosta od njega i pomislio sam "hoće li me još netko ubiti zbog razlike."
Ušli smo u zgradu iza tog čovjeka i unutra me dočekao brat od tog prijatelja kojeg sam ja poznavao.Pružio sam mu ruku da se pozdravimo, a on me pogledao onako mrkim pogledom i okrenuo se.Ja sav zaprepašten preupitam "u čemu je problem?"On mi je odgovorio "u tebi!"
Ogladnio sam i pitao sam prijatelja "ima li ovdje šta da se pojede, ja sam gladan?"On mi je odgovorio "nema, ovdje su ljudi drugačiji, jer ne jedu ništa."Odmah sam znao da taj svijet nije za mene, jer ja tu ne mogu preživjeti bez hrane i vode.Otvorio sam jedna vrata i ugledao sobu koja nije imala kraja.Ušao sam unutra i kad sam zatvorio vrata, začuo se veliki prasak i nakon toga...I nakon toga sam se probudio i shvatio da sam u svojoj sobi na svom krevetu.
Pretplati se na:
Komentari (Atom)